Pred likom Gospe od Suza, na brijegu iznad Pleternice, mnogi zastanu u tišini. Ovdje riječi često nisu potrebne. Donosimo nekoliko kratkih misli za razmatranje, kao poticaj molitvi i utjehu onima koji nose teret trpljenja.
Suza koja ne pada uzalud
Suza je najtiši jezik srca. Kad ne znamo što reći, ona govori umjesto nas. Psalmist je bio siguran da Bog vidi svaku od njih: „Suze moje sabrao si u mijeh svoj“ (Psalam 56). Gospa od Suza podsjeća nas da nijedan plač vjernika ne pada u prazno. Ono što nama izgleda kao slabost, pred Bogom postaje molitva koju on prima i čuva.
Uz Majku pod križem
Marija je stajala uz križ svoga Sina (usp. Ivan 19). Nije pobjegla od boli i nije je razumjela do kraja, ali je ostala. U tome je snaga koju nam pruža: ne obećava da će trpljenje nestati, nego da u njemu nismo sami. Kada nas pritisne bolest, gubitak ili strah, Majka nas uči vjernosti koja izdrži i onda kad srce ne razumije.
Utjeha koja se dijeli
Onaj tko je bio utješen zna kako utješiti drugoga. Apostol Pavao piše o Bogu „koji nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi mogli tješiti one koji su u bilo kakvoj nevolji“ (2 Korinćanima 1). Utjeha primljena u molitvi nije nam dana samo za nas. Tko pred Gospom nađe mir, poslan je da ga ponese dalje – bližnjemu koji plače, bolesniku, ožalošćenome.
Ne boj se, ja sam s tobom
Kroz cijelo Sveto pismo provlači se jedna te ista riječ ohrabrenja: „Ne boj se“ (usp. Izaija 41). Nije to obećanje lakoga puta, nego prisutnosti. Vjera ne uklanja tamu odjednom, ali daje svjetlo dovoljno za sljedeći korak. Pred Gospom od Suza povjeravamo joj svoje suze u pouzdanju da nas vodi k Onomu koji jedini „otire svaku suzu“ (usp. Otkrivenje 21).
„Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti“ (Matej 11).
Ove misli poziv su na osobno razmatranje. Tko želi produbiti molitvu, pozvan je na zajedničku krunicu koja se u svetištu moli svakoga dana u 18:00, te na devetnicu Gospi od Suza od 23. do 31. kolovoza.